ADHD je neurorazvojni poremećaj obilježen hiperaktivnim ponašanjem, impulzivnošću i nepažnjom. Javlja se kod djece, najčešće prepoznaje otprilike s polaskom u školu, a ukoliko neprepoznat ili neadekvatno tretiran, poremećaj perzistira i u odrasloj dobi (prema WHO čak u 60%).

Javlja se kod 3-5% školske djece, nešto češće kod dječaka nego kod djevojčica. Prepoznaje se početkom obrazovanja jer se tek tada postavljaju veći i strukturiraniji zahtjevi pred djecu koji do tada (u predškolskom obrazovanju) nisu bili prisutni. 

Kao posljedica nerazumijevanja okoline, djeca s ADHD-om često postaju žrtve odbacivanja od strane vršnjaka, obilježeni su od strane škole, osjećaju nezadovoljstvo svojih roditelja, svjesni su, ali ne razumiju vlastiti školski neuspjeh, razviju vrlo nisko mišljenje o sebi, te na koncu jedan dio djece napušta školovanje i priključi se neadekvatnim grupama koje mu pružaju osjećaj prihvaćenosti. 

Dijagnostika ovog poremećaja nije niti brza niti jednostavna. Potrebno je vrijeme i trud multidisciplinarnog tima kako bi se utvrdilo da li postoji oštećenje, te u kojima područjima funkcioniranja djeteta.

Ispravna dijagnostika jedini je prvi korak prema adekvatnom tretmanu.